Benzin koji se prodaje na benzinskim postajama skladišti se pod zemljom u ukopanim spremnicima. Svaki ima nekoliko tisuća galona plina. Postoje najmanje dva takva spremnika po postaji i svaki spremnik obično sadrži različitu razinu plina. Imati spremnike za plin pod zemljom očit je problem: ako plin mora doći do automata (i spremnika za plin u vašem automobilu) koji se nalazi iznad zemlje, on mora prkositi gravitaciji kako bi tamo stigao -- poput vodopada koji teče uzbrdo. Ali premještanje plina iz njegovog podzemnog skrovišta do razine ulice nije tako teško kao što možda mislite.
Većina benzinskih postaja obavlja posao koristeći jednu od dvije vrste pumpi -- potopnu pumpu ili usisnu pumpu:
A potopna pumpa, kao što mu ime govori, uronjen je ispod površine tekućine, gdje koristi uređaj sličan propeleru koji se zoveimpelerza pomicanje goriva prema gore. Nagnute lopatice na rotirajućem rotoru guraju vodu kao što lopatice na električnom ventilatoru guraju zrak.
A usisna pumpapomiče plin koristeći principnejednaki pritisak. U tekućinu je umetnuta cijev. Motor iznad razine tekućine uklanja dovoljno zraka iz cijevi da smanji tlak zraka iznad benzina. Motor nastavlja uklanjati zrak sve dok tlak zraka iznad benzina ne bude niži od tlaka zraka koji gura plin izvan cijevi. Težina okolnog zraka tjera plin unutar cijevi prema gore, iako ga gravitacija pokušava povući natrag. Kada je tlak zraka unutar cijevi dovoljno nizak, plin se jednostavno penje u nadzemni raspršivač.
Glavna prednost potopne pumpe u odnosu na usisnu je ta što impeler može potiskivati vodu na veće okomite udaljenosti. Međutim, budući da su spremnici plina na većini benzinskih postaja smješteni samo nekoliko stopa ispod dozatora, usisna pumpa je obično više nego prikladna za zadatak koji je pri ruci.
